From: Goran
-- ***Smile.... it increases your face value!
Ever wonder where the term 'Dick Head' came from?
--
***Smile.... it increases your face value!
______________________________________________
From: Robert
Sredovečni gospodin priča sa prijateljem o utiscima sa neke poodmakle godišnjice mature.
- I, kako je bilo? - pita ga prijatelj.
- Ne pitaj! Svi su se toliko udebljali i oćelavili da me skoro nisu ni poznali - odgovara slavljenik.
Definitely worth a full read!!
-----
Men call women stupid! Just try reading this without laughing till you
cry!!!
Pocket Taser Stun Gun, a great gift for the wife.
A guy who purchased his lovely wife a pocket Taser for their
anniversary submitted this:
Last weekend I saw something at Larry's Pistol & Pawn Shop that sparked
my interest. The occasion was our 15th anniversary and I was looking for
a little something extra for my wife Julie. What I came across was a
100,000-volt, pocket/purse-sized taser. The effects of the taser were
supposed to be short lived, with no long-term adverse affect on your
assailant, allowing her adequate time to retreat to safety....??
WAY TOO COOL! Long story short, I bought the device and brought it
home.
I loaded two AAA batteries in the darn thing and pushed the button.
Nothing! I was disappointed. I learned, however, that if I pushed the
button AND pressed it against a metal surface at the same time; I'd get
the blue arc of electricity darting back and forth between the prongs.
AWESOME!!! Unfortunately, I have yet to explain to Julie what that burn
spot is on the face of her microwave.
Okay, so I was home alone with this new toy, thinking to myself that it
couldn't be all that bad with only two triple-A batteries, right?
There I sat in my recliner, my cat Gracie looking on intently (trusting
little soul) while I was reading the directions and thinking that I
really needed to try this thing out on a flesh & blood moving target.
I must admit I thought about zapping Gracie (for a fraction of a
second) and thought better of it. She is such a sweet cat. But, if I was
going to give this thing to my wife to protect herself against a mugger,
I did want some assurance that it would work as advertised. Am I wrong?
So, there I sat in a pair of shorts and a tank top with my reading
glasses perched delicately on the bridge of my nose, directions in one
hand, and taser in another.
The directions said that a one-second burst would shock and disorient
your assailant; a two-second burst was supposed to cause muscle spasms
and a major loss of bodily control; a three-second burst would
purportedly make your assailant flop on the ground like a fish out of
water. Any burst longer than three seconds would be wasting the
batteries. All the while I'm looking at this little device measuring
about 5' long, less than 3/4 inch in circumference; pretty cute really
and (loaded with two itsy, bitsy triple-A batteries) thinking to myself,
'no possible way!'
What happened next is almost beyond description, but I'll do my
best...?
I'm sitting there alone, Gracie looking on with her head cocked to one
side as to say, 'don't do it dipshit,' reasoning that a one second burst
from such a tiny little ole thing couldn't hurt all that bad. I decided
to give myself a one second burst just for heck of it. I touched the
prongs to my naked thigh, pushed the button, and . . . HOLY MOTHER OF
GOD . .. . WEAPONS OF MASS DESTRUCTION . . . WHAT THE HELL!!!
I'm pretty sure Jessie Ventura ran in through the side door, picked me
up in the recliner, then body slammed us both on the carpet, over and
over and over again. I vaguely recall waking up on my side in the fetal
position, with tears in my eyes, body soaking wet, both nipples on fire,
testicles nowhere to be found, with my left arm tucked under my body in
the oddest position, and tingling in my legs?
The cat was making meowing sounds I had never heard before, clinging to
a picture frame hanging above the fireplace, obviously in an atempt to
avoid getting slammed by my body flopping all over the living room.
Note: If you ever feel compelled to 'mug' yourself with a taser, one
note of caution: there is no such thing as a one second burst when you
zap yourself! You will not
let go of that thing until it is dislodged from your hand by a violent
thrashing about on the floor. A three second burst would be considered
conservative?
A minute or so later (I can't be sure, as time was a relative thing at
that point), I collected my wits (what little I had left), sat up and
surveyed the landscape. My bent reading glasses were on the mantel of
the fireplace. The recliner was upside down and about 8 feet or so from
where it originally was. My triceps, right thigh and both nipples were
still twitching. My face felt like it had been shot up with Novocaine,
and my bottom lip weighed 88 lbs. I had no control over the drooling.
Apparrently I shit myself, but was too numb to know for sure and my
sense of smell was gone. I saw a faint smoke cloud above my head which I
believe came from my hair. I'm still looking for my nuts and I'm
offering a significant reward for their safe return!!
P. S. My wife loved the gift, and now regularly threatens me with it!
'If you think Education is difficult, try being stupid.'
Covek se nasao pred sudom optuzen za ubistvo s predumisljajem. Pita ga sudija:
- Ovde se radi o ubistvu. Kako se branite ?
Optuzeni:
- Bila je toliko glupa da sam je morao ubiti !
Sudija:
- To ne smatram olaksavajucom okolnoscu..??
Optuzeni:
- Uhhh... Pa, dobro, cenjeni sude... Da ispricam kako je bilo. Ziveli smo u
jednoj zgradi. Iznad nas je zivela porodica s dvoje dece. Bilo je
stvarno zalosno, deca su bila jako niska rastom. Sin od 12 godina je
bio visok svega 80 cm, a onaj stariji, od 19 godina, svega 85 cm.
Jednog dana, u razgovoru sa svojom zenom, kazem da je to stvarno tuzno
i da mi ih je zao.
- Da, rece zena....to su Pirineji.
- Mislila si Pigmeji?
- Ne, Pigmeji su ono sto nam se nalazi pod kozom i zbog cega pocrnimo.
- To je pigment.
- Ne... Pigment je bilo ono na cemu su stari Grci pisali.
- Pobogu, zeno, to je bio pergament.
- Ne, pergament je kad neko procita ili prikaze samo jedan deo nekog dela.
- Postovani sude, verovatno pretpostavljate da vise nisam imao
volje da joj objasnim da se radi o fragmentu. Seo sam na trosed i citao
novine. Ubrzo dodje zena s knjigom u ruci, legne pored mene, otvori
knjigu i pocne citati deo nekog teksta:
- Duso, gledaj: Suncana terasa od rucne torbe je bila uciteljica makroa 15.
Uzeo sam knjigu, pogledao i rekao joj:
- Draga, ovo je knjiga na francuskom jeziku i tu pise: »La Marquise
de Pompadour est la Maitresse de Luuis XV«, a to znaci da je Markiza de
Pompadur bila ljubavnica Luja XV.
- Ne, rece ona - La Marquise je suncana terasa, Pompadour je rucna
torba, la Maitresse je uciteljica, a Louis XV je 15. makro. Ja to
sigurno dobro znam. Nisam ja dzabe imala ekstra casove iz francuskog
jezika i vezbe sa svojim legionarom.
- Mislila si na lektora?
- Ne, lektor je jedan grcki heroj.
- To je bio Hektor i bio je Trojanac.
- Ne, hektor je mera za povrsinu.
- Mera za povrsinu je hektar.
- Ne, hektar je bozansko pice.
- Zeno, nektar je bozansko pice.
- Nije, to je reka u Nemackoj.
- Reka u juznoj Nemackoj zove se Nekar.
- Ne znas ti to, jos kao mala sam pevala s drugaricom duo o reci Nektar.
- U duetu, tako si valjda htela reci.
- Ne, duet je kad igraju Partizan i Zvezda.
- Postovani sude, tada sam uzeo cekiæ i opalio je po glavi. Konacno je zacutala.
Sudija:
- Optuzeni se oslobadja....Ja bih joj presudio jos kod Hektora...
Ne možeš ti našega čovika zajebat
:: komentari (8) :: štampanje ::
- Ne možeš ti našega čovika zajebat - rekao je s neskrivenim ponosom mnogi Hrvat pročitavši u novinama kako je stanoviti Saša (24) s otoka Krka prvi u svijetu, prvi dakle od svih šest milijardi ljudi i svih pola milijuna vlasnika novog američkog elektroničkog čuda, uspio probiti zaštitu revolucionarnog Appleovog mobitela iPhone. Saša je, naravno, odmah postao nova hrvatska medijska zvijezda, potamnivši slavu čak i onog Lopine, Šapine, kako se zvao onaj naš ugostitelj iz Berlina, haker koji je probio zaštitu berlinskog kladioničarskog sustava, pa postao autentični hrvatski Robin Hood što pljačka bogate da bi... dobro, kupio crveni ferrari.
Ne možeš ti našega čovika zajebat! Koliko puta ste u čuli tu rečenicu, izgovorenu na jednom od tri-četiri štokavska jezika s ovog brdovitog poluotoka, ovisno je li se za potrebe kafanskog razgovora nije dao zajebati naš čovik, čovjek, čovek, čo'ek, ili koja li već podvrsta te endemske balkanske životinje, upravo nevjerojatno prilagodljive svim životnim uvjetima, od surovih azijskih suhopoljina do skandinavske liberalne demokracije?
Iza te rečenice cijela je čudesna balkanska mitologija, čarobnija i opsežnija čak i od grčke, s odvažnim junacima čije podvige mi, smrtnici s podnožja Olimpa, prepričavamo s koljena na koljeno, dodajući uvijek nove detalje i nevjerojatne obrate, o dovitljivim zemljacima koji za našim šankovima postaju pravi bogovi i polubogovi.
Čuli ste te priče bezbroj puta, i sami ste ih često prepričavali. O onom hrvatskom gastarbajteru, ili Bosancu, Srbinu, svejedno, što je sagradio kuću na obali Ženevskog jezera, na državnoj zemlji, na užas šokiranih Švicaraca, koji su zbog toga morali mijenjati svoje manjkave zakone, jer u cijeloj sedam stotina godina dugoj povijesti švicarske države nije zabilježena bespravna gradnja, pa ne postoje ni zakonom predviđene sankcije. Ili je to bilo u Norveškoj? Zar je važno - nema te uređene demokracije koja će zajebati našeg snalažljivog zemljaka.
Pa nije li ono i spomenutog hrvatskog Robina Hooda, koji je njemačke kladionice oštetio za dva milijuna eura, sud u Berlinu oslobodio zato što tamošnje zakonodavstvo jednostavno nije predvidjelo njegove inovativne metode kladioničarskih malverzacija?
Proslavljeni košarkaš Chicago Bullsa Toni Kukoč pričao mi je, recimo, kako je s jednim takvim išao u ribolov na jezero Michigan. Amerikanci čuvaju riblji fond jezera Michigan i postavili su jasna pravila ponašanja: dopušteni ulov su dvije ribe. Stoga se, ulovivši drugu, Toni htio vratiti kući, ali zemljak se samo nasmijao i nastavio lov - izvukao je treću, pa četvrtu, pa sedmu, pa desetu. Naravno da je znao da ne može s deset riba proći strogu kontrolu na izlazu: kad je ulovio desetu, izabrao je dvije najveće, a ostale - bacio u jezero. Desetljećima su, eto, glupi Čikažani odlazili sa štapovima na jezero Michigan i vraćali se kući čim uhvate dvije ribe, pa makar i veličine inćuna, i nikome nikad nije palo na pamet da ulovi petnaest riba, pa izabere dvije najveće. Sve dok nije došao naš mitološki junak.
Ne može država Illinois našega čovika zajebat! - začuje se svaki put s druge strane šanka pouka te priče, pa krene sljedeća: ona o ratnim izbjeglicama iz Hrvatske, odnosno Bosne, odakle već, koji su shvatili da svaka njemačka savezna država izbjeglicama daje hiljadu maraka mjesečno, pa se prijavili u svaki od trinaest Bundesländera, i onda prvog u mjesecu sjedali u auto i odlazili na turneju po Njemačkoj, skupljati svojih 13.000 maraka socijalne pomoći. Svašta, eto, Švabo može, može napraviti auto koje će nadživjeti kenozoik, ali me može zajebati našeg čovjeka.
Meni osobno najdraža je pak ona priča o tom mitskom "našem čovjeku" koji se u izbjegličkom sužanjstvu Njemačke - ili Nizozemske, Švedske, Finske, izvori se ne slažu uvijek - zaželio domaće janjetine s ražnja. Zna se, naravno, da je janjetina na ražnju nezamisliva zapadno od Mure i da je nema na jelovnicima uljuđenih europskih gasthausa, jer to se na pristojnom Zapadu smatra ekstremno barbarskim načinom termalne obrade mesa, pa se taj naš-čovjek dosjetio da mlado janje kupi u trgovini s - kućnim ljubimcima. Prodavač se, kaže taj rašireni urbani mit, čudom načudio kupčevoj želji - neće on anakondu, tarantulu ili krokodila, kao sav normalan zapadni svijet, nego baš mladunče ovce - a kako u uređenom kapitalizmu nema toga što vam trgovac neće naći, tako je tjedan dana kasnije naš-čovjek došao u pet-shop po svoje malo, bijelo janje.
I prošla bi ta janjetina na ražnju bez posljedica, da se našem-čovjeku nije omililo, pa je u dućanu s kućnim ljubimcima naručio i drugo, i treće i sedmo janje. Raznježila se prodavačica u dućanu, stvar se pročula, za neobičan slučaj ljubavi čovjeka i domaćih životinja zainteresirali su se uskoro i novinari, ali i budni aktivisti lokalnog društva za zaštitu životinja, koje je zanimalo kako se taj siromašni nesretnik brine za svoje stado. I naposljetku je u plitkoj kosturnici u dvorištu iza kuće u predgrađu Düseldorfa - ili Malmöa? - otkrivena mračna tajna tihog i povučenog N. N., prognanika s krvavog Balkana.
Postoji i druga verzija ovog mita, još nadrealnija i luđa, gotovo kao predložak za karakter iz nekog psihološkog trilera. Zaklinjali su mi se ljudi da se stvar dogodila negdje u Americi, možda čak u Australiji, uglavnom negdje gdje je nemoguće vidjeti da bi se leševi životinja, kao kod nas, prodavali cijeli. Kako bilo, naš-čovjek je, zaželjevši se one iskonske radosti kad jaganjci utihnu, u mesarnici kupio dvije janjeće plećke, dva buta, rebarca, bržolice, glavu, cijelo je janje naš junak kupio u dijelovima, kod kuće ga sastavio žicom i - na veselje male izbjegličke kolonije - okrenuo na ražnju.
Eh da, ne možeš ti našeg čovjeka zajebat! - začuje se onda u kafani jednodušni zaključak, u kojemu ćete prepoznati duboko divljenje nenadjebivom balkanskom geniju, i više iskrenog ponosa nego što ga mogu izmamiti sve nacionalne himne i zastave, slavne bitke, titule svjetskih prvaka i svi Teslini patenti zajedno. Urbana mitologija bjelosvjetskih Slavena slavi njihovu neviđenu snalažljivost, kakvoj ih je naučila valjda surova povijest: to su hajduci i drumski razbojnici dvadeset prvog vijeka, koji odavno više ne pljačkaju trgovačke karavane, niti iz zasjede zaskaču mletačke, turske i austrijske naoružane patrole, već presreću porezne, socijalne, bankarske, financijske i ostale službe razvijene demokracije.
Jače je to čak i od njihova opjevanog i pomalo precijenjenog slobodarskog i državotvornog duha, jer nijednu državu nisu Hrvati, Srbi i Bošnjaci baš toliko sanjali da je ne bi prevarili. I radije će Hrvat položiti život na oltar domovine nego tisuću kuna poreza na njen šalter.
Obratite, uostalom, pažnju na tu rečenicu: ne možeš ti našeg čovika zajebat. Jer, i Zakon o rekreativnom ribolovu u američkoj državi Illinois, i Urbanistički plan ženevskog kantona, i pravilnik Savezne države Baden-Württenberg o stjecanju prava na socijalnu pomoć, i Zakon o zaštiti životinja Novog Južnog Walesa, svi su ustavi i zakoni modernog svijeta, kako je poznato, smišljeni samo da zajebu našeg čovjeka, i ni zbog čega drugog.
Takav će vam se naš-čovjek, ležerno naslonjen na svoj crveni ferrari pred kakvim berlinskim kafićem, požaliti da je i Drugi zakon termodinamike, zloglasni Zakon entropije, donesen samo da se zajebe njegova revolucionarna ideja o održivom razvoju neuređenog sustava.
Sustav je, naime, najveći prirodni neprijatelj našeg-čovjeka, mitološkog boga prevare, i cijela je povijest takozvanog napretka, od prvih zemunica do visokih civilizacija na ušćima rijeka, generirana samo idejom da se zajebe naš čovjek.
Zato je ohrabrujuća vijest s otoka Krka. Bogovi urbane mitologije hodaju, eto, ukorak s vremenom, i široko su sa kozjih staza narodne epike, iz prostora izbjegličkih logora i gastarbajterskih kontejnera na bauštelama - uz cvilež elektromotora i veselo okretanje kakvog domaćeg papkara nabijenog na kolac - zakoračili u digitalnu eru. Pričat ćete sutra tako o nekom našem neviđeno pametnom i snalažljivom čovjeku koji je lukavo zajebao cijeli norveški mirovinski sistem tako što je naoružan zoljom opljačkao blindirani kombi s penzijama, a supatnik sa šanka dodat će: nije to ništa, jedan naš student sa Krka - sutra će biti iz Živinica, Novog Pazara, već po potrebi - probio je zaštitu Appleovog iPhonea.
Hiljade vrhunskih inženjera uposlila je tvrtka Apple na tom projektu, uložila milijune dolara i angažirala cijele timove nobelovaca na osmišljavanju složenog sistema zaštite, što sve ta američka gamad nije poduzela, a sve samo s jednom namjerom - da zajebe našeg čovjeka. Zaboravili su, međutim, jednu stvar.
Ne možeš ti našeg čovjeka zajebati - dovršit ćete vi rečenicu, dok vam uz kičmu strojevim korakom, kao jedan, budu marširali žmarci ponosa.
ZAMENA ULJA
Žena menja ulje:
- Odveze kola u servis
- Posedi u kaficu 15 minuta tracajuci sa drugaricom
- Postavi nekoliko glupih pitanja serviseru, plati i odveze kola
- Vozi 3000 kilometara manje nego što proizvodac ulja preporucuje i onda opet menja ulje na isti nacin
Muškarac menja ulje:
- Kupi ulje, filtre, pivo i gomilu nepotrebnih stvari
- Ustanovi da je posuda u koju odsipa ulje puna od prošle zamene, pa je prospe u slivnik
-Otvori konzervu piva i popije je
- Petnaest minuta traži dizalicu, najzad je nade
- Namuci se jer je dizalica zaribala. Najzad podigne kola
- Popije još jedno pivo dok se odmara, psujuci one što prave dizalice
- Stavi posudu za odlivanje ulja ispod automobila
- Traži kljuc za odvrtanje šrafa koji zatvara rezervoar sa uljem
- Psuje one koji prave kola zato što za svaki prokleti šraf treba poseban kljuc
- Ne može da nade kljuc, pa odvrne šraf motorcanglama
- Šraf mu ispadne u posutu sa uljem, a onda se preko šrafa i njegovih ruku prospe vruce ulje
- Psuje i briše ruke o pantalone
- Krece po još jedno pivo koje ce popiti dok ceka da ulje istekne
- Psuje ženu što mu ne dopušta da masnim rukama otvara frižider
- Ipak uzme i popije pivo
- Traži kljuc kojim se skida filtar
- Psuje one koji prave kola zato što za svaki prokleti šraf treba poseban kljuc
- Najzad nekako odvoji filtar koristeci šrafciger
- Obriše prljave ruke o pantalone i otvori još jedno pivo
- Naide prijatelj, sa kojim dovrši pivo i ode (onako prljav) u kafanu
- Sutradan uzme korito sa uljem i prospe ga u kanalizaciju
- Izgazi kapi ulja koje je prolio po ulici
- Krene po pivo, ali ustanovi da ga nema više u frižideru
- Pošalje sina u prodavnicu po pivo
- Ugradi novi filter, ne zaboravivši da ga najpre ispipa masnim rukama
- Sipa prvu kutiju ulja u motor
- Seti se da nije zavrnuo šraf rezervoara sa uljem
- Trci da pronade šraf, seti se da je on upao u korito za ulje. Trci do slivnika i srecom nade ga zaglavljenog u rešetku
- Naredi sinu da stoji pored slivnika i da ne dopušta nikome da tu bilo šta sipa, dok on ne nade nešto cime ce išcackati šraf
- Išcacka ga iglom od ženinog broša (posle ce joj objašnjavati zašto je broš masan a igla kriva)
- Brzo legne pod kola i uvrce šraf dok ulje kaplje iz motora
- Ulje mu umasti ruke, kosu, celo..
- Psuje ulje, kola, ženu...
- Traži od sina da odmah donese nekakve stare novine ne bi li pokupio i izbrisao ulje
- Briše ulje i psuje sina što je doneo baš novine koje on nije citao
- Psuje sina što je morao da umasti sliku mis Maja 2002, koju godinama cuva
- Popije pivo
- Sipa ostatak ulja
- Pošalje sina da kupi još jednu kutiju ulja, jer je ona prva iskapala
- Dok ceka sina, pije pivo. Najzad sin donese pogrešno ulje
- Psuje državu što u svakoj radnji imaju ulje drugog proizvodaca
- Psuje sina što nije otišao u drugu radnju
- Ipak sipa pogrešno ulje
- Spusti auto sa dizalice i baci dizalicu u garažu, psujuci je
- Vozi 3000 kilometara više nego što proizvodac ulja preporucuje i onda opet menja ulje na isti nacin