NIKOLA NIKIC živa legenda

---

From: Nenad

Bilo vec 100 puta, ali ono na kraju nisam do sada citao...

Umro sam od smeha....

Nikola Nikić



LEGENDA
bivsi nogometas Zelje, tocnije fudbaler
Nikola je kralj kraljeva. Nije davno presto igrat, bio je brz, malen, grbav

(op.a. Interview je fantastican, savrseno gradiran.)

Kako je Nikola Nikic postao legenda?
- Previse je to legenda... Zeljo je imao vecih igraca, vecih legendi.
Ali jedna je stvar istina: Nikola Nikic je najpopularniji igrac Zelje svih
vremena. Znam to. Kada sam poslije 13 godina s Modricom dosao na Grbavicu da
igramo prvenstvenu utakmicu, sedam hiljada ljudi je skandiralo: Nikola,
Nikola, volimo te.


Mozda ste popularni zato sto nitko od igraca nije tako zanimljivo znao
ispricati dozivljaje s terena? Kako to objasnjavate?
- Ja nisam glumio. Kad igraci dodu u Sarajevo sa strane, pokusavaju se
ponasati kao da su se tu rodili. Ja to nisam radio. Jednom me tadasnji
novinar Oslobodenja Ahmed Pasalic pitao je li Zeljo provincijski klub.
Ja nisam znao sta to znaci pa sam rekao da je seljacki. Ne u onom bukvalnom
smislu, vec da je Osim igrace doveo sa sela. Sutra u novinama je izasao
naslov: Samo je Matija Gubec, veci seljak od Nikole Nikica. Kada su to
procitali u klubu bili su uvrijedeni.


Je li istina da ste jednom umjesto prema protivnickom, krenuli ka golu Zelje
s namjerom da date zgoditak?
- Igrali smo protiv Partizana i Jusuf Hatunic me loptom snazno pogodi u
glavu. Iznesu mene iza Partizanovog gola i doktor Hamo Hasanbegovic mi
pokaze prst i pita vidis li? Ma kako ne vidim prst. Udem u igru, netko mi
doda loptu i podem ja pravo ka svom golu. Sreca, moj suigrac Josip Cilic, na
sesnaest metara uleti mi klizeci. Sudija mu da zuti karton, a mene iznesu
vani.

Zbog povrede glave?
- Pa, da. Doktor je poslije rekao da sest mjeseci trebam pauzirati. Ali nas
fizoterapeut se nije slozio: Ma kakvi, taj ce za mjesec dana biti kao nov.
Doktor ga upitao: Kako ce tako brzo, a ovaj odgovorio: ma nema on mozga. I
fakat za mjesec dana ja zaigram, a fizioterapet pred svima kaze: Jesam li
vam je rekao da nema mozga.


Kazu i da ste u to vrijeme kada prediblate suparnickog igraca znali da se
okrenete i podrugljivo dobacite: Dzajic!
- Prvo sam govorio Best. A kasnije sam govorio Dzaja, Dzaja, Dzaja.

Koji vam je najdrazi gol u karijeri?
- Najdrazi je onaj kada smo na Grbavici pobijedili Krajovu s cetiri nula.
Predem ja jednog, drugog, treceg, udem u sesnaesterac i bez veze sutnem i ne
vidim kako je lopta usla u gol.

Kako ste dosli u Zelju?
- Igrao sam u Zvijezdi iz Gracanice i trebao sam prijeci u Celik. Ja se
dogovorio s njima, ali sutradan Zeljo igrao u Brckom. Pokojni Velija
Becirspahic dode meni kuci. Kazem mu ja: Druze Veljo ja sam dogovorio s
Celikom. A on razocarano: Nidzo, je li vise volis ici cirom u Zenicu ili
avionom u Moskvu na Zeljine pripreme. Do tada sam avion vidio samo kad je
preletio iznad moga sela.

U karijeri ste dali mnogo golova. Koji je bio recept za tu efikasnost?
- Driblam, driblam, sut i gol. Svabo mi je rekao: Tvoje je da das gol, ako
ga ne das do osamdesete minute izadi sam.

Mada niste visoki dali ste, zanimljivo, 40-ak golova glavom?
- Neke i na srecu. Sjecam se jednom igramo protiv Zvezde, netko ubaci loptu
na sesnaest, ja skocim ona me pogodi u potiljak i pravo u raslje.
Suigraci se raduju, a ja samo sto nisam pao u nesvijest.

Jeste ikada igrali namjestenu utakmicu?
- Sjecam se jedne utakmice protiv Pristine. Sujica koji je nekada branio u
Zelji, dogovorio bodove se Komsicem, Cilicem, Saracevicem i Vlaskim.
Kada se dogovara dogovara se s obrambenim igracma. Ja to nisam znao.
Vidim ja Taso(Komsic), pusta li, pusta. Ide lopta cista, on se skloni i 1:0
za Pristinu. Penal i 2:0. Meni nesto sumnjivo, ali ne razmisljam.
Onda se ja razigram, 2:1, 2:2, 3:2, za nas. Oni 3:3, ja 4:3. Sujica poludio
i urla: doci cete vi opet u Pristinu. U svlacionici suigraci tuzni, spustili
glave. Kazem ja njima: sto mi niste dali 100 maraka, pa bih se ja na pocetku
uhvatio za lozu i izasao napolje. To mi je bila prva utakmica za koju sam
vidio da je sumnjiva. Uglavnom sutra u novinama izade naslov: Nikic potopio
Pristinu.

Kako ste se ponasali kada dode do tuce na terenu?
- Pa, bjezao sam.

Koja je bila najteza?
- Imao sam dvije utakmice gdje sam se stvarno prepao. Jedna je bila protiv
Rudara iz Prijedora, sada u ratu. Dosli mi tamo i kazu nam nemojte se
skidati. Pitam, kako necemo pa dosli smo na utakmicu. Oni ce: pa dobro
skinite se. Izasli mi na teren, a tamo strasni sud. Udaraju sa svih strana.
Izasao bih ja, ali valja proci kroz neki hodnik.

Tko tuce? Igraci, navijaci...?
- Ne znam, to samo pljusti sa svih strana. Jedva ziv sam ostao. Ma strasni
sud.

A druga utakmica?
- To mi je bila jedna od najtezih, ali nisam dobio batine. Igrali smo u selu
Zeravica. Modrica se tada borila za ulazak u prvu ligu. Bio je Uskrs. I ja
tim ljudima cestitam praznik. Kad oni meni: Mi smo ateisti.
Kontam ja to neki post. Reko: dobro, ja cestitam. Ali kad smo poceli
igrat... Auuuu. Jedan vice kolji; drugi: voda vri; treci: bacaj. A ja obuko
neke sive cipele, kisa pada iz neba i iz zemlje. Ne smijem bjezat.
Predsjednik protivnickog kluba za pasom drzi kuburu. Zagrlio me i govori mi:
nece tebi nitko nista.

Predsjednik kluba s kuburom?
- Ma bolan to je rat, 1994. Jos me zbunilo sto na utakmici jedan vice Omere,
drugi Jasare, treci Andrija. Rat je i ne zna se ko koga tuce, a mi igramo
protiv Omera, Jasara, Ive, Ante ... Pitam ja sebe gdje sam to dosao. A ono u
tom selu Hrvati i Muslimani nisu otisli, ostali.

Niste dobili batine kada ste igrali za Olimpiakos, nakon sto su navijaci
usli u svlacionicu da tuku igrace?
- Oooo... Grci su strasni. Izgubili mi jednu utakmicu s tri nula u subotu i
dosli na trening u utorak. Zakljucali sve kapije. Ali doslo tristo navijaca
na tribine. Mi mislili oni dosli navijati. Joj, kad pocese skakati s
tribina. Kad su poceli tjerati igrace, aj strasnog suda. Udaraju nogama i
rukama. Ja pobjegoh Ziki Stojanovicu pod noge. U njemu dva metra i mislim tu
je spas. Ipak do mene se probise dvojica navijaca i kazu mi: tebe nece
nitko, ti si majstor ovdje. Gdje god sam igrao ljudi su me voljeli. Samo
nisam znao pare zaraditi.

Kad ste spomenuli novac. Sta se desilo kada vam je otac dosao u Grcku i vi
mu dali novac da ponese kuci?
- Dosao stari usred jula i obukao duge gace. Pravili smo kucu u Modrici i ja
sam mu trebao dati para. On ih sakrije u gace. S njim je bio zet i dvojica
drugara. Otisli oni vozom i valjda tamo pili i placali dolarima.
To policiji bilo sumnjivo i na granici ih cope. Nadu pare kod zeta i moga
oca. I, zatvor. Da nije bilo mene sigurno bi zaglavili godinu. Zove mene
stari iz policije i kaze: Skinuli su nas s voza. A ja ga pitam: Sta je s
gacama. A ona kaze: Pa skinuli su i njih. Bilo je negdje oko 15 hiljada
dolara.

Vi ste jedan od rijetkih kome je i biznis s kafanom propao?
- Jedini sam koji je imao kafanu i propala. Ovi moji, iz Modrice, dali mi
kafanu Roks. Ja sam uveo recke. Ko god mi dode, kaze napisi recku.
Imao sam milion recki. Da sam za svaku uzimao pfening mogao sam se
obogatiti. I sto je najgore kafana je bila uz magistralni put. Mozes
misliti.

Zanimljivo je da imate bazen, a ne znate plivati?
- Ja ne bih stradao da sam bio tamo gdje je ovaj tsunami odnio sve.
Spasio bih se svojim slaufom od traktorske gume. Uzmem ja taj slauf, ubacim
ga u bazen i uzivam.

Zar niste naucili plivati u Grckoj?
-Cetiri sam godine bio tamo i nista.

Da li su sportasi bolji u krevetu od obicnih ljudi?
- Ako gledas prema mom iskustvu...hahahaha...Ne bih dao ruku u vatru za
to...hahahahaha

Sta vas je najvise razocaralo u zivotu?
- U sportskom smislu poraz od Videotona. U ovom drugom segmentu najvise sam
razocaran zbog raspada Jugoslavije. To je bila jedna od najboljih drzava.

Bili ste jedan od najbrzih igraca bivse drzave. Jeste li ikada saznali
koliko ste u prosjeku pretrcali na jednoj utakmici?
- Bilo je brzih igraca od mene. Ali ja sam bio najbrzi s loptom. Moj
profesor Hazim Salihovic, koji me tri godine obarao iz matematike, kazao mi
je: Ko nema u glavi ima u nogama. Eh, da sam to ranije shvatio bio bih mozda
najbolji igrac na svijetu.

Bas vas nije isla matematika?
- U prvoj godini gimnazije izvede me profesor pred tablu i nacrta krug.
Kaze mi: Nikola dat cu ti dvicu, ako pogodis koliko je stepeni ovaj krug?
Nisam ja bio na casu kad se to ucilo i okrenem se oko sebe a moj drug na
dlanu napisao 360. Kazem profesoru: Dajte profesore, pa 360 stepeni. Ali
onda ce on: Dobro Nidzo nemoj se okretati, a ako ti neko bude sapnuo keca
ces dobiti. Joj, on onda unutar onog kruga nacrta jos jedan i postavi
pitanje: Koliko ovaj ima stepeni. Kazem ja sebi, hajde da malo ukljucim
logiku: Ako ovaj veliki ima 360, onda je ovaj duplo manje.
Rekoh: Duplo manje. Kad sam ja to rekao u razredu nasta lom od smijeha.
Prosle godine kad su igrali veterani i novinari ovdje igrali utakmicu za
vecerom im ispricam ovaj slucaj. A sofer koji je dovukao novinare, kad sam
to ispricao mrtav ozbiljan me upita: pa jesi li pogodio?

Jos imate problema s cipelama?
- Kako necu kad mi je lijeva 44, a desna 43

Kako to rijesavate?
- Kupim dva para cipela i onda to sparim

Kako si provocirao svoje cuvare na terenu?
- Hvalim ga. Kazem mu: joj jesi zgodan, jesi lijep ili bolan sta si se
svezao mene imam 40 godina,... Nema sta im nisam govorio. Kad su shvatili da
im smeta, cim ja nesto kazem oni meni kazu: Ne pitaj me nista, ne pitaj me
nista.

Kako su oni vas provocirali?
- Skini samar s leda, ispravi se, daj da te pojasem, de ti igras, vidi se
kakav si,... Ali mene nisu mogli isprovocirati.

Tko vam je dao nadimke Guto i Folcika?
- Fico (Edin Bahtic) je bio desno krilo, a ja Folcika lijevo. A Guto , zato
sto kad uzmem loptu odmah se savijem.

Tko je bio najgrublji igrac sto vas je cuvao?
- Najtezi su mi bili Hrstic iz Rijeke i Jovin iz Zvezde. Nekako mrsavi,
koscati, pa gdje god te udare Boze sacuvaj.

Koju utakmicu biste najradije zaboravili?
- Igrali smo protiv Spartaka u Moskvi. Svabo je prije pocetka utakmice
rekao: ti cuvaj ovog, ti ovog... A meni ti cuvaj Prostor! Kontam kakav
prostor. A tada je za Spartak igrao Protasov. Tri puta mi uzmu loptu i odmah
poslije toga primimo gol. Poluvrijeme 4:0 za Spartak. U svlacionici Svabo
pita: Nikola sta sam tebi rekao... Rekli ste Prostor, ali niste rekli koji
je broj. Osim se okrene pomocniku i kaze: Boro, vodi ga pod tus vidis da je
prolupo. A ja se taman navikao igrati pod reflektorima i bilo mi krivo

Jeste li se smjeli suprostaviti Osimu?
- Ma ne. On je bio autoritet i suvise jak da bi se suprostavili. Istina
jednom je mene poceo daviti.

Kako je doslo do toga?
- Znas mene, seljaka . Kolege me potapsu po ramenu i ja sve uradim sto
kazu.Tako jednom pobijedili, dao ja opet dva komada. Nagovore me moji i ja
pred Osima: Daj, Svabo ti nas samo ruzis, nego daj nam nesto para. Kad on
mene uhvati za vrat da me davi, sreca pa su svlacionice u Zelji bile takve
da sam se povukao u cosak u koji Osim nije mogao uci. I tada sam ga jedino
vidio ljuta.

Zanimljivo je i to da vam je u karijeri pomogla i krava po imenu Jagoda?
- Kad sam bio mali ona je bila moj pokretni gol. Svezem joj zadnje noge i
onda loptom pogadam zamisljeni gol izmedu prednjih i zadnjih nogu .
Mozes misliti kakav bi igrac bio da sam poceo igrati recimo u pionirima
Zelje.


Je li vam taj zdravi zivot pomogao da budete brzi?
- Bio sam prirodno brz. Ali tu su bile i odredene okolnosti. Na putu od kuce
do skole bilo je milion kerova, lutalica . Kad god bi ker zalajao ja sam za
nekoliko sekundi vec bio 200 metara daleko. Zamisli svaki dan tako po ko zna
koliko puta. A sada fitnes, teretane, a igraci ne mogu trcati 90 minuta.

U vrijeme Zeljine slave sigurno je bilo i mnogo djevojaka oko igraca. Kako
ste rjesavali probleme s obozavateljicama?
- Jedna stvar koju vi novinari ne znate, dakle zasto je Zeljo bio tako
dobar, jeste u cinjenici da smo mi bili najruzniji ljepotani. Pogledaj samo
tadasnju obranu: Komsic, Cilic, Saracevic i Starovlah, a navala: Bahtic,
Nikic, Paprica i Bazdarevic... Kad ja budem pravio ekipu uslov ce biti nemoj
mi lijepe igrace, oni se samo ogledaju.

Obozavateljice?
- Kad se Komsic, Paprica, Fico i ja skinemo na plazi...Hahaha... Jesi vidio
one izbjeglice iz Somalije? Oni su manekeni za nas.

Nije valjda da su vas djevojke izbjegavale?
- Znas ti onu kletvu iz tog veremena: Dabogda vam djeca licila na navalu
Zelje.

Koliko bi Nikola Nikic onog vremena danas vrijedio?
- Bio bih u rangu Ronaldinha, bez subjektivnosti. Nisam bio los igrac.

Za koliko ste onda iz Zelje presli u Grcku?
- Neki mesar, moj menadzer, me je prodao ko tele . Ali ne zalim se.

Iako ste bili brzi niste mogli stici Papeta?
- Svabo mi je davno rekao: Nemoj se vracati preko centra i nemoj da
razmisljas, kad razmisljas najopasniji si po nas gol.

Smeta li vam kao treneru kadetske selekcije BiH to sto nasa himna nema
tekst?
- Smeta. Da bar ima malo teksta da pjevamo, a ovako nas uspava onda ne mozes
pospan igrati


Ima jos:

-Ulazi Nikic u avion i skida cipele jer su ga suigraci nalozili da se skida
obuca kad se ulazi u avion. Na istom letu, Nikic zove stjuardesu i zove turu
pica svim igracima na "njegov racun"

- Bahtic (Fico) vodi loptu a Nikic se dere ''fico bolan dodaj dulum zemlje
prazan oko mene"... Bahticu od smijeha lopta otisla u aut

-pitali Nikica kad je doso u Zelju gdje zivi a on odgovara "kod velikog
krana " (Alipasino Polje u izgradnji )

-U Zagrebu pred tekmu sa Dinamom tim se odmara u hotelu ... Bahtic i Nikic
igraju stolnog tenisa ...prolazi Osim pored njih a Nikic se dere:"Sefe, vidi
igram ovog tenisa k'o John McEnroe"

- jos jedna sa zagrijavanja: Osim ga poslao na zagrijavanje i valjda
zaboravio na njega, a Nikic trci li trci jer ga navijaci nalozili i nakon
jedno pola sata prilazi klupi i govori Osimu "sefe, ja ne mogu vise, crk'o
sam!"

- Vec ste saznali da je Nikic u svom selu imao kravu Jagodu i da je na njoj
vjezbao golove. Poslije je postao prvotimac Zelje i kad su isli na na
beogradsku Marakanu, on i jos nekoliko igraca su prvi put taj objekt vidjeli
uzivo. I dok su ostali komentirali kako je lijep teren, tribine, kako to
dobro izgleda, Nikicev jedini komentar je bio: "Joj sto bi se ovdje moja
Jagoda tako lijepo napasala!"

- Receno je da je Nikic htjeo da plati turu pica u avionu. E poslije mu je
Bahtic jos nekoliko puta uzeo dobre pare "jer treba platiti ono sto se
popilo i pojelo u avionu".
U vezi toga kaze Nikic "Ja tek kasnije saznao da su hrana i pice besplatni u
avionu. A onaj mangup mi dobre pare uzeo. Jos ga pitam "da to nije malo
preskupo" a on kaze "Avion ti je to, tu nista nije jeftino".

- Prica Nikic kad je igrao u Grckoj:
"I dobijem ja neke pare i idem na odmor nazad u Jugu. Da se pokazem, kupim
ja Mercedesa. Ali kad sam ulazio u Jugu, kroz Makedoniju poce da mi trese
auto - prednji desni dio. Pojma nemam sta ali racunam da to tako treba.
Vidim stopira jedan vojnik i ja ga povezem. Pita on mene sta mi ovo trese. A
ja kazem "Ha cuj, to je mercedes! To tako treba!". Opet pita on "A da tebi
majstore nije pukla guma?".